среда, 5. август 2009.

Narcisa




Imala je plavu kosu, zelene oči i bila je vampirica. Ne od one vrste koja je svoju žeđ zadovoljavala ljudskom krvlju, to je bilo previše neuredno za nju. Ona se hranila pogledima i pažnjom koju je privlačila gde god se pojavila. Svi su se okretali za njom, muškarci i žene, žudno osluškujući kada će čuti zvon njenih visokih potpetica, prateći zveckanje njenih visećih minđuša, bez kojih nije ni izlazila iz kuće. Bez njih, osećala se golo, a svi su znali da ona nema problema sa golotinjom.Ime joj je bilo slatko poput nje same, toliko slatko da bi na sam spomen njenog imena u nekom društvu, muškarcima skako šećer u venama i javljala bi se žeđ toliko velika da ni vino, ni pivo, čak ni obična hladna voda nije mogla da je utoli. Znala je to. To je bio dodatni užitak uz poglede, kao sirup od jagode, preliven preko sladoleda od vanile.A nisu svi pogledi koji su se lepili za njeno vitko telo bili nalik sladoledu od vanile. Probirljiva, kakva je bila, pažljivo je među njima birala one najukusnije, najslasnije koje je dugo i sa užitkom, poput sočnih, malih zalogaja, dugo prevrtala po ustima, hraneći svoj nezasiti i veliki ego; što je bio jedini razlog da u mobilnom telefonu njene drugarice, umesto njenog imena stoji oderdnica Narcisa. Nek to bude ime vampirice iz ove priče.Omiljena Narcisina hrana bili su pogledi sa ukusom piletine. Mlade, sveže piletine, one koja se lepila za prste i topila u ustima. A u zadnje vreme, samo je takve poglede i privlačila, i ona se prepuštala tom slasnom, nežnom ukusu. Uzalud su joj drugarice govorile da mora da jede i zeleno povrće, i voće, naručito ono puno vitamina C. Narcisa se do tada u potpunosti navukla na ukus piletine. Ni slatkiši, ni sladoled od vanile preliven sirupom od jagoda nisu joj više pričinjavali zadovoljstvo. Postala je toliko probirljiva, da je isključivo grickala jedan jedini pogled sa ukusom mlade piletine. A to će se naposletku pokazati fatalnim po nju.Omiljeno Narcisino mesto za ispijanje kafa i lovilište ukusnh pogleda bio je kafić nedaleko od njenog fakulteta. Sedela bi u njemu satima, uživajući istovremeno u ispijanju crne kafe, toliko zašećerene, da bi se to pre moglo nazvati šećer sa kafom, a ne kafa sa šećerom; ogovaranju sa drugaricama i ulovljenim pogledima. Savršena kombinacija!Ali otkako je tamo ulovila onaj posebno ukusni pogled, maltene se preselila tamo. Čak i kada nije imala nikakve želje za kafom ili ogovoaranjem , ulazila bi tamo, vukući još jednu drugaricu, jednu te istu, da budemo iskreni, sa sobom, valjda da ne bi bila baš sasvim transparentna. Sati, nekada sasvim prijatno provedeni tamo, pretvarali su se u dane. A sve to samo da bi se ulovio makar jedan jedini tako željeni, tako slasni pogled mlade piletine. Pogledi drugih ukusa su se i dalje lepili za nju, ali ona nije marila za njih. Toliko nije marila, da bi zaboravljala da ih skine i odbaci, pa su se oni polako počeli taložiti, stvarajući finu, sedefastu patinu preko njenog lica, ramena, grudi, tela, ističući svaku njenu crtu i oblinu.A piletina, pitate se vi, šta je sa piletinom?Piletina kao i svaka piletina. Mlada, neiskusna, beskrajno ukusna i užasno ludoglava. U svakom slučaju, nenaviknuta na iskusne vampirice kakva je bila Narcisa. Nije bila u stanju da shvati neke osnovne stvari. Pod jedan, da je Narcisi neophodna obilna porcija pogleda svakog dana; i pod dva, da Narcisa zaista nije kriva što privlači i poglede drugih ukusa. Mislim, čak, da nije ni znala da je Narcisa vampirica i da su pogledi njena osnovne i jedina hrana. Da bez njih ne može da preživi. Mlada piletina je bila ljubomorna na sve te poglede, na tu finu, sedefastu patinu koja je prekrila njeno lice, ramena, grudi, telo, ističući svaku Narcisinu crtu i oblinu. Bila je toliko ljubomorna, da je u jednom trenutku donela odluku da kazni Narcisu. Neće više piljiti u njenom pravcu. Neće je pratiti pogledom kada uđe u kafić, ili kada ustane da pođe kuci. Neće je više pogledati. Nikada, nikada, nikada više- Ali, magnetizam i slatkoća naše vampirice bili su toliki da bi mu ponekad pogled utekao. Krišom, preko ramena druga, preko zatalasane kose nove devojke.Avaj, jadna Narcisa! Jadna, mala vampirica! Ti povremeni pogledi, upućeni krišom i vešto uhvaćeni nisu bili doovljni da zadovolje njene apetite, ma, nisu bili ni za jedan zub, a kamoli nešto drugo. Lagano, Narcisa je počela da kopni i vene od gladi, i to na oči svojih brižnih drugarica. Osmeh je sada retko sletao na njene krvavo-crvene-večito-napućene usne. Zelene oči su izgubile nekadašnji sjaj, i za tili čas, bez nekog povoda bi se ispunile suzama. Ubledela je i s vremena na vreme bi i uzdahnula i zadrhtala, kao da joj je veoma, veoma hladno, iako su se svi oko nje kuvali od vrućine.Ni tada Narcisa nije izgubila ništa od svoje privlačnosti. Sedeći u svom omiljenom kutku u kafiću, gde je gotovo postala deo inventara, i dalje je privlačila mnoštvo pogleda različitih ukusa, i tek poneki pogled omiljene joj piletine. S vremenom, ti pogledi su postali vrlo retki, a vreme između dva takva pogleda se počelo meriti sedmicama, pa mesecima, godinama... Narcisa se povlačila u sebe, svakim danom sve više, a ostali pogledi su se i dalje taložili preko nje stvarajući finu, ali čvrstu ljušturu.

*******************************************

Jedene večeri, kada su radnici iz kafića izbacili i poslednje zaludne goste i krenuli da ga čiste, primetili su u kutku ljupku statuu devojke tužnog pogleda, kako se presijava sedefasto na prigušenoj svetlosti. Prišli su bliže i zagledali statuu sa svih strana sve dok jedan od njih nije prepoznao poznate crte lica. To je bila vampirica koja se hranila ljudskim pogledima. U prvom trenutku bili su zbunjeni i nisu znali šta da rade sa statuom. Posle kratkog većanja odlučili su da je zadrže, malo iz poštovanja prema stalnoj mušteriji, a mnogo više jer su znali da će njena neobična priča privući nove goste.

*******************************************

Vreme je nemilosrdno i prema ljudima, a kamoli prema statuama. Godine koje su prolazile ostavile su traga na statui, koja je lagano nagrizana ljutkastim dimom cigareta i oštrim mirisima znojavih tela, izgubila ljupkost i prepoznatljive crte. A i ljudi su zaboravni, retko koja priča ostane zabeležena u sećanju novih generacija. Statua je počela da smeta nekim novim radnicima i mušterijama, pa su je jednog dana izgurali napolju, na vetar, kišu i sunce, a sve to samo da bi dobili više mesta za stolove. I eto, na kraju, jedini pogledi koje je vampirica privlačila bili su začuđeni pogledi golubova, kojima je ona bila omiljeno mesto za odmor i udvaranje...
...A ti pogledi bili su bez ikakvog ukusa.

Нема коментара:

Постави коментар