среда, 17. новембар 2010.

Pokondirena šargarepa i ostala gamad

Licemerje. Laži. Nesigurnost. Sujeta. Ljubomora.
Mrzim ljude koji namerno šire dezinformacije, skriveni u sopstvenoj panici i neznanju. Naravno, te dezinformacije nikako ne mogu biti pozitivne. One su gotovo uvek negativne, loše vesti.
I svi trube o "velikoj revoluciji" koja se desila 5. oktobra. I ja sam bila dvanaestogodišnje detence sa pištaljkom i bajkom kako je "čika Sloba kriv za bombardovanje, i kako moramo da pobedimo zlog čika Slobu". I ja sam šarala po zidovima "Gotov je" i "Puk'o je ko zvečka". I ja sam pevala "...Predvodi ih sasvim trula cvetokosa Baba Jula...". Tek godinama kasnije, posvetivši malo više pažnje dokumentima Ujedinjenih Nacija, statistici "kolateralne štete" koje su članice NATO pakta počinile na ovim prostorima, tek deset tona (osiromašenog uranijuma kojim je zatrovana Srbija i Republika Srpska) kasnije, uvidela sam istinu. Kršenje Povelje Ujedinjenih Nacija, nepoštovanje Ustava kao najvišeg pravnog akta jedne zemlje, kršenje svih opšte utvrđenih načela i pravila međunarodnog prava – koje se dešavalo od vajkada na prostoru stare Juge – bilo je skoro pa jedini izuzetak u modernoj istoriji. Osnivačka parola Ujedinjenih Nacija: "PRAVO BEZ SILE" šezdeset i četiri godine kasnije postaje "SILA BEZ PRAVA".
Ko nam je kriv kad gajimo pokondirene tikve, cvekle, i šargarepice...  One pokondirene ništarije koje "tripuju" da su posebne jer su mama i tata "iz Leskovac" izdvojili 2.500 evra od godišnjeg roda paprike za ćerino školovanje. Pa, i moja baba bi bila umetnica kada bi platila 10.000 evra za diplomu. Gajimo sve one nadobudne malograđane sa kompleksom više vrednosti. Uobraženost, mogu i da razumem kada je potkrepljena nekim nenadjebivo-super-uber-cool-wow vrlinama, uspesima, i talentima. Ali šargarepica bi da se kurči a nema pišu...
U zemlji Srbiji ljudski život košta nešto manje od 500 dinara. Baš je pre neki mesec baka, čistačica jedne osnovne škole u Zemunu, ubijena – jer je ubica želeo da se dokopa pišljivih 400 dinara iz njenog novčanika. Iliti po EUROpski, ženin život je vredeo nešto manje od 4 evra.
Ali, to nije bitno, bitno je kad neki mali prdavac, poput Rastka Poceste lažira globalističku i anti-srpsku žvaku. Velike laži malog čoveka. Gde je sada socijalna služba? Gde je sada poštovanje legaliteta i legitimiteta, poštovanje Porodičnog zakona i osnovnih ljudskih (dečijih) prava? Neko (čitaj: njegova iskompleksirana majka, kvazi-pravnica i šiptarka wanna-be) koristi dete za "političku prostituciju" – za prljavu kampanju. Zašto? Pa, zato što kada bi to, što Rastko ponavlja kao papagaj, rekla bilo koja odrasla osoba niko ne bi obratio pažnju. Međutim, kada tako nešto ozbiljno, kao što je politika, javnosti servira dvanaestogodišnje intelektualno nedonošče – onda svi slušaju, jer Bože moj, on je vunderkind, to je nesvakidašnje! Ne, nije Pocesta izdajnik, jer, složićete se – Pocesta i nije neko srpsko prezime. Tata mu je Aljbanac. Ali to je irelevantno, jer je zemlja Srbija (prema svom Ustavu) zemlja SVIH svojih građana bilo koje da su nacionalnosti, vere, ili boje kože... Međutim, u tom istom Ustavu, a i Krivičnom zakonu, pominje se "delo protiv državne bezbednosti", "ugrožavanje teritorijalnog  suvereniteta i integriteta". Prema tome, trebalo bi podići optužnicu protiv alavog Zukorlića, navodnog verskog vođu, koji se ne pridržava ni osnovnih vrednosti Kurana. Optužnicu zbog govora mržnje protiv građana srpske nacionalnosti, optužnicu zbog klevete, i optužnicu zbog pozivanja na nerede (a protiv bezbednosti i teritorijalnog integriteta zemlje).  Desetog oktobra, na dan kada je, iako procenjena kao visoko rizična za sigurnost građana, održana "gej parada" u Beogradu, u Novom Pazaru je trebalo da se održi javna tribina pod nazivom "Novi Pazar je Srbija". Međutim ime ove javne tribine su gradske vlasti našle za uvredljivo (?!) prema muslimanima... Molim?! Zašto?! Kako vlasti Republike Srbije mogu da dopuste takvo bahato i secesionističko ponašanje koje ugrožava integritet jedne suverene države? I šta tu ima uvredljivo? Pa, zar Novi Pazar nije sastavni deo Republike Srbije?! On nema čak, (hvala Bogu!) ni status autonomne pokrajine, prema tome – u čemu je problem nazvati Novi Pazar Srbijom?
Međutim,  Tomo Zorić izgleda ima pametnijeg posla – da podiže optužnice protiv mladih patriota, i da za jedan polomljen nos preti građanima sa 8 godina robije.
Zemlja Srbija je veoma specifična. Jedina zemlja u kojoj manjine imaju mnogo veća prava nego većinsko stanovništvo. Jedina zemlja u kojoj je "sloboda govora", inače ustavom zagarantovana, ograničena samo na neke slučajeve. Naime, imate slobodu mišljenja i govora ako govorite PRO gej parade, podržavate Natašu Kandišić i Sonju Klisterko, tužite izvrsnog i svetski poznatog pisca samo zato što je u svom romanu (potpuno fiktivnom, gde ima punu umetničku slobodu) napisao da su "Srbi najpametniji narod na Balkanu". Onda ste sigurno visoko obrazovani, veoma inteligentni i humani. Međutim, ako argumentovano obrazložite bilo šta što je protiv gore navedenih stavova – onda ste monstrumi, onda ste nacisti, izgrednici, neobrazovani seljaci... Ma nije nego! Nisam član ni jedne partije, nisam podložna političkim uticajima okoline, a nadasve nisam nacista, vandal, neobrazovana i neinteligentna seljanka – pa mi je ponovo mišljenje potpuno drugačije od stavova Čedinih čudovišta.
Ljudi su jedna gomila licemernih, egoističnih govana punih frustracija i nezadovoljstva. Iz te razularene mase lažnih osmeha i urokljivih pogleda, može se izdvojiti i po koji Čovek. Onaj koji te neće poljubiti u obraz, osmehnuti se širom, a onda te čim okreneš leđa opljuvati i oklevetati. Zašto više nisam filantrop? Sabrati životno iskustvo, pomnožiti sa brojem razočarenja i proizvod će biti poražavajuće negativan. Mnogi ljudi se hrane tuđim bolom, pa se sjate kao gomila lešinara, lažnih prijatelja onda kada patite, zato da bi mogli da hrane sopstvenu sujetu kako su oni tobože dobrotvori i kako, eto, "oni nisu najgori, ima još gorih". Pravi prijatelji su oni koji umeju da se raduju tuđim uspesima kao da su sopstveni, koji umeju iskreno da se smeju. Oni koji imaju svoje "Ja" čvrsto izgrađeno, ali će uvek staviti "Mi" ispred "Ja" i neće u svemu gledati samo sopstveni interes.
Jelena Višnjić, brkati harambaša, i moja najgora noćna mora iz osnovne škole. I dalje se dobro sećam njenih hajdučkih brčića i dlakavih ručerda. Veoma muškobanjasta, vižljasta, i – potpuni skot. Kroz svih osam godina osnovne glumila je "vođu čopora" i bez ikakvog, ali baš ikakvog, povoda maltretirala ostalu decu. Podrazumeva se, ne svu decu, samo onu mirnu, vaspitanu i povučenu koja nisu  HTELA da se brane, jer su učena da budu blaga i dobra. Sada gledam kako moja mala sestrica prolazi kroz isto... Kako je primorana da sluša neke klinkice od 12 godina koje se kunu u "Bravo", već imaju dečka jer su tobože velike, nose gole stomake i nakaradno se šminkaju! Samo 12 godina... Tu su karmini, kondomi, aj-fonovi, kurvinske slike na fejsu (sa 10, 11 godinica)... Ej! Ne treba svakome dati pravo da bude roditelj i vaspitava decu.  Deca su uglavnom nemilosrdna čudovišta, koja svoje porodične traume i probleme iskaljuju na slabijima od sebe. Kada porastu u ljude, ona se ne menjaju. Ostaju ta ista nemilosrdna čudovišta, skotovi i kučke, samo nauče to dobro da sakriju – "iz pristojnosti".
Puno je godina prošlo od osnovne... Odavno sam shvatila da prema ljudima-lešinarima treba biti oštar. Ko tebe kamenom – ti njega sa tri kamena. Naučila sam da prema takvim ljudima (koji su više na stupnju životinja, i to hijena ili nekih do jaja pakosnih i glupih životinja) treba biti kučka, i to "Queen Bitch", tako izgraditi kod njih dozu strahopoštovanja. Jer napad je najbolja odbrana. U međuvremenu, nisam samo ja porasla, porasla su mi i muda, i to ogromna muda da kažem šta mislim i da sa siledžijama postupam isključivo siledžijski. Mrzim siledžije zato što su obične male uplašene pizdurine – podređeni su hijerarhiji, i napadaju isključivo slabije: mlađe, mirnije, fine, dobre, povučene, introvertne, bolje. A mnoge siledžije su žive samo zato što je protivzakonito ubiti ih. Ipak njihov bezvredni život ne vredi trideset godina robije.
Protivnik sam nasilja. Međutim, neki "ljudi" ne razumeju reči, jer nisu na dovoljno visokom intelektualnom nivou kako bi razumeli sarkazam, prekor, i kritiku. Oni samo razumeju – batine - i zato ih treba batinati i dresirati kao kerove. Jer, realno,  psi imaju mnogo više ljudskosti od njih.
Moram pažljivo da biram reči da ne bi završila u zatvoru. Naime, naš predsednik je zakonom zabranio skandiranje "Spasi Srbiju i ubi seee, Boriseee, Boriseee". Neverovatno! "Borisov zakon" ne samo što je  protivustavan i što krši osnovno pravo slobode govora, još je i odlika neviđene tiranije. Slobinu lutku smo, obučenu u robijaško odelo, vukli preko Terazija kroz celu Knez Mihajlovu, tako da je Boris prevazišao titulu predsednika i dobio carski, ili bolje rečeno: diktatorski imunitet.
Jebeš ti taj poredak, kada mi srpski eurokrem uvozimo iz Bosne! Kada naši ljudi iz Beograda, i Rume, odlaze u Bijeljinu da natoče pun rezervoar benzina, jer je gorivo tamo duplo jeftinije. Jebeš ti taj poredak gde postoji bezbroj rupa u zakonu. Pa tako, veliki kapitalisti, strane banke i firme, uzimaju jeftinu radnu snagu (fakultetski obrazovanu i mladu, sa biroa) "na neodređeno" da bi mogli da stave sebi pare u džep, pa jednog diplomiranog ekonomistu koji radi kreditnu analizu plaćaju 200 evra mesečno, za posao za koji se po zakonu mora odvojiti najmanje 600 evra plate. Naravno, zakon tu ne važi jer je ekonomista primljen na "neodređeno" i nema trajni ugovor o radu. Pošto je rad na "neodređeno" zakonom ograničen na vremenski period od godinu dana, nakon svakih godinu dana direktori banaka samo rotiraju poslove, sklope nove ugovore sa starim robovima, pardon – radnicima, i tako izbegnu zakonsko ograničenje od godinu dana "privremenog rada", a sebi u džep stavljaju grdne pare. Naravno, na grbaču zaposlenih.
Država je zavisna od MMF-a. Privatizacija nije uspela. Zašto? Pa zato što je cilj privatizacije – privatizuj, prodaj, uloži u regeneraciju privrede. A ovde je bilo privatizuj, prodaj, pokradi sve pare. Naravno, sa privredom ravnom nuli, zavisni smo od MMF-a i kreditiranja, a i dalje se priča o nekom izvozu para na Kipar tokom '90-ih... E pa, devedesete su odavno prošle a pare i dalje nestaju! Nestaju kao moje čarape koje ubacim u prljavo – a niko ne zna kuda su otišle, i ko je pokrao. Državnici su umešniji mađioničari od Dejvida Koperfilda: "Sad ih vidiš $$$, sad ih ne vidiš!".
U Republičkom zavodu za statistiku procenat nezaposlenih među ljudima sa osnovnom školom je samo 2%, a među ljudima sa fakultetskom diplomom čak 47%! I onda se na televiziji pitaju – zašto dolazi do odliva mozgova? Zašto mladi ljudi žele da beže iz zemlje? Hahahaha, stvarno neshvatljivo.
Kad već pominjemo televiziju – sve su postale režimske odavno. Za vreme Miloševića, bilo je barem dve objektivne, revolucionarne televizije (tj. radija), Studio B (osrednje objektivan) i  radio B92.  Taj kompas objektivnosti i glasa naroda je odavno izgubljen, nema više objektivnosti i slobodnog novinarstva. Danas sve televizije izveštavaju isto – naše pravo da ne znamo ništa!
Pre par dana, udarna vest koja se vrtela po svim kanalima bila je da su šinteri brutalni pri hvatanju pasa u Zaječaru. Hahahahaha, koja ironija! Baš taj dan, dečko, maloletnik od 17 godina, koji je mirno, u prisustvu roditelja, krenuo na utakmicu je najbrutalnije maltretiran od strane interventne, uvučen u kombi, gde mu je (pijan ili lud?) policajac pretio kako će mu iskopati oči, prosuti lobanju i slično, da bi mu zatim odsekao – ni krivom ni dužnom – deo uveta, i izbo mu butinu skakavcem. Ni oprosti, ni izvini, ni zbog čega... Naravno, to nije bilo ni u jednim vestima, jer nijedna televizija nije imala muda da to objavi. Korumpirana đubrad!

Ko što reče Čorba: "Živi bili, živi bili imbecili i debili! Blago tebi, blago meni, uništiće nas kreteni. Ko god hoće ovde može da hara i pustoši. Sve kilavi Radovani, i nejaki Uroši... Tu nema Boga, nema pravde, i zato odlazim odavde, i nas će k'o naše očeve, zbog viših ciljeva nabiti na kočeve!"