субота, 8. октобар 2005.

HP fanfikcija

-Poglavlje 4-

Oko kampišta se već osećao dah uzbuđenja, poput nekog vidnog oblaka, dok se popodne bližilo kraju. Do sumraka, ustajali letnji vazduh već je treperio od uzbuđenja, i dok se tama poput zastora prosipala preko hiljade nestrpljivih čarobnjaka sa stadiona se čula vesela pesma. Prodavci su iskakali na svakih par metara noseći posluzavnike i kolica puna magične robe, slatkiša i razno-raznih smicalica. Tu su bile, kao i uvek i svetleće rozete – plavo-bele za britaniju i zelene za irsku. – koje su uzvikivali imena igrača, šiljati zeleni šeširi prekriveni plešućim detelinama, britanski šalovi ukrašeni zastavicama, zastave obe zemlje koje bi svirale njihove himne kada bi se njima mahalo. Bilo je i malenih minijaturnih modela metli, koji su zaista leteli i kolekcija figurica poznatih igrača koiji bi se šepurili unaokolo. Becky, Tanja, Sanja, Tamara, Harry, Hermiona i Luna, kao i ostatak porodice Vesli, probijali su se kroz masu zajapurenih i uzbuđenih kvidič-zaluđenika. Polako su se kretali ka najbližem ulazu koji je već bio okruzen rojem urlajućih čarobnjaka i veštica.
-Prva klasa! Gornja loža!- reče riđokosa veštica iz ministarstva dok im je proveravala karte- Samo pravo uz stepenice, dok ne dođete do samog vrha.
Stepenice koje su vodile do tribina bile su prekrivene jarkoljubičastim tepisima. Uzveraše se uz stepenice zajedno sa ostatkom rulje koja se polako filtrirala kroz vrata sa leve i desne strane. Peli su se sve dok nisu stigli do vrha stepenica i našli se u maloj loži, postavljenoj na najvišoj tački stadiona, baš između dva zlatna gol-stuba. Izglancani zlatni obruči Britanskog tima bili su samo par desetina metara ispred njih. Dvadesetak ljubičastih i pozlaćenih stolica bilo je podeljeno u dva reda. Becky sedajući u prednji red zajedno sa Harijem, Sanjom, Ronom, Lunom, Tanjom, Tamarom, Fredom i Džordžom, pogleda nadole i vide scenu kakvu nije mogla ni da zamisli.
Hiljade i hiljade veštica i čarobnjaka su zaposeli svoja sedišta, stepenasto raspoređena duž velike, ovalne visoravni. Sve je bilo obasjano tajnovitom zlatastom svetlošću, koja kao da je izvirala iz samog stadiona. Visoravan je sa takve uzvišene pozicije, izgledala glatka poput mekog somota, a na oba kraja stadiona stajala su tri gol-obruča, na oko dvadeset i pet metara visine; tačno preko puta njih nalazila se džinovska tabla od crnog mermera, uokvirena zlatnim ramom koji je isijavao svetlost. Na njoj se svaki čas pojavljivao zlatni rukopis, a zatim bi polako reči sa table bledele dok ne bi potpuno iščezle u crnom mermeru. Bile su to čarobnjačke reklame. Becky je sada na otvorenom dlanu držala minijaturnu figuricu nasmešenog Olivera Wooda, koju joj je Sanja kupila i poklonila, zabave radi. Tanja je unezvereno pogledala preko ramena da vidi ko još deli ložu sa njima. Duž drugog reda, prema pet praznih sedišta, kretali su se svima dobro poznat Lucijus Melfoj, i nevesela prilika visokog mladića Draka Melfoja, pored Draka, tromim hodom gegala se mišićava gromada od njegovog telohranitelja, a na začelju kolone tunjavo je stajao Severus Snejp. Snejp je šepao, kao da mu nešto nije bilo u redu sa nogom. Kada su svi zauzeli svoja mesta, Tanja se okrete ka Tamari i prošapta, «Pogledaj ko je iza nas...». Vest da su Melfojevi tik iza njih brzo se proširila, od Tanje preko Tamare, Beky, Sanje, Rona, Lune i Hermione pa sve do Freda, Džordža i Harija. Hari se okrenuo i mrsko odmerio svog najvećeg rivala, ledeni pogled bio mu je uzvraćen te se Harry okrenuo ka terenu i nastavio sa nestrpljenjem da posmatra navijače sa donjih tribina i ovalnu zlatastu visoravan. Mislio je o tome kako se Drako mnogo izmenio. Od 'ružnog pačeta' nastao je labud, i to pravi labud – arogantan, uspešan i gord. Što podseti Harija da vuk menja krzno ali ćud ne. Isto tako je bilo i sa Melfojem, u suštini on je ostao mali zlobni i sujetni dečačić, samo što je sada izgledao nekako više kao odrasla osoba. Bio je izuzetno visok za svoje godine. Preko lagane tamno-plave pamučne majčice nazirala se prelepa muška muskulatura. Duge i jake ruke su se završavale velikim, muževnim šakama i izričito dugim i spretnim prstima, koje je Drako u trenucima nervoze brzopleto kršio, lomio i uplitao. Široka ramena i usko-izvajan struk su ostavljali bez daha čak i pripadnike muškog pola, a duge i brze noge su se isticale kroz uske crne farmerke. Ipak, najlepši detalj na Melfoju bila je njegova pomalo raščupana polu-duga svetloplava kosa. Više nije pravio onu uštogljenu, zalizanu, frizuru kakvu je imao do pre samo godinu dana, već je puštao da stvari idu svojim prirodnim tokom. Iskreno rečeno, mnogo mu je bolje stajala ovakva frizura. Crte lica su mu u tom trenutku bile veoma napete, donja usna pomalo podvijena a špicasti dug nos uzdignut. Na njegovom bledom licu caklela su se dva plava oka, duboka poput ledenog okeanskog prostranstva, dok je škiljeći odmeravao skupinu ispred sebe.
Uskoro se začuo nečiji glas koji se prolamao poput svetlosti preko celog stadiona, obuhvatajući hiljade i hiljade navijača «DAME I GOSPODO...DOBRODOŠLI! DOBRODOŠLI NA FINALE ČETIRI STOTINE DVADESET I ČETVRTOG SVETSKOG PRVENSTVA U KVIDIČU!»
Gledaoci su vrištali i tapšali. Hiljade i hiljade zastava i zastavica se vijorilo pridodajući svoje neusklađene himne opštoj buci. Na velikoj mermernoj tabli kod sredine terena pisalo je «IRSKA: 0 VELIKA BRITANIJA: 0»
Ponovo se začuo magični glas:
«A sada dozvolite da vam predstavim maskote Irske reprezentacije!»
Začuli su se povici i klicanje sa levih tribina koje su sada već delovale kao pozamašni zeleni pravougaonici. U tom trenutku nešto nalik na veliku zlatno-zelenu kometu ulete na stadion. Ona obiđe jedan krug oko celog stadiona, a zatim se podeli na dve manje komete koje su išle ka gol-stubovima. Duga se iznenada pojavila pod zlatastim svetlom visoravni spajajući dve ogromne zelene svetlosne lopte. Gomila sa Irskih tribina vikala je i ušićeno tapšala. A potom duga nestade i dve svetlosne kugle se spojiše u jednu veliku treperavu šljašteću detelinu. 'Detelina' se izdigla u vazduh visoko nad stadionom a iz nje poče da sipi nešto poput zlatne kiše. Sanja je uzela omnikulator, limeni dvogled sa raznoraznim dugmićima i brojčanicima, i dok su ostali žmirkali ka detelini pokušavajući da otkriju od čega se ona sastoji, Sanja je sada već dobro mogla da vidi ogroman broj malih bradatih stvorenja zelene koze i špicatih ušiju, u crvenim kaputićima koji su rasipali zlato.
-Ah! Leprikoni: kao i svake godine. Nisu li božanstveni?- reče Hermiona ušićeno.
-Šteta samo što njihovo zlato nestaje posle određenog vremena. Jednostavno iščezne...- reče Fred pomalo razočarano.
Detelina se rasprsnu na mnogo leprikona koji se spustiše na rub visoravni da odande posmatraju utakmicu.
«A sada» počeo je misteriozni glas «Sada molimo vas da podignete svoje čarobne štapiće u znak pozdrava.... za maskotu BRITANSKOG NACIONALNOG TIMA!!!»
Navijači sa britanskih tribina zatreptaše. Šta li je Britanija dovela kao svoju maskotu?
-Šta mislite je li to...?- Ron je pokušao da postavi jedno od svojih 'pametnih' pitanja ali ga prekide gromoglasan fascinantan urlik. Pola stadiona je prekrila ogromna senka neke leteće zivotinje. Raspon krila od nekih stotinak metara i telo dugo oko dvadeset, naterali su kako britanske tako i irske navijače da zadrhte. Nekoliko vrisaka se prolomilo vazduhom kada su sevnula dva ogromna zlatasto-crvena oka. Potpuno odrasli, i naizgled krvožedni zmaj preletao je stadion. Bujice plamenova su letele ka mračnom zvezdanom nebu iz njegovih polu-otvorenih, zubatih usta. Bio je to srebrnkastoplavi, predivan primerak sa dugim šiljatim i povijenim beličasto-plavkastim rogovima.
-Uf dobro je što nisam povela i Froda sa nama! On mrzi zmajeve! Izgrebao bi me svojim kandžama i na sam pomen reči 'ZMAJ'...- reče Beky sa olakšanjem.
-Ha! Ovo je švedski-kratkonosi! Nisam znao da postoje i ovde kod nas, u Britaniji!-reče Hari dok je sa pažnjom i ponosom gledao ovo čudovišno veliko stvorenje kako preleće stadion. Tek tada, mogla se opaziti jedna pomalo čudna pojedinost, ovaj zmaj je na trbušnoj strani svog tela imao naslikan šljašteće-srebrnkasti grb britanske reprezentacije. Sa tribina su se razlegli urlici, aplauz je preplavio skoro ceo stadion a onda se ponovo začu onaj isti 'magični' glas
«A SADA DAME I GOSPODO, PRUŽIMO TOPLU DOBRODOŠLICU BRITANSKOJ KVIDIČKOJ REPREZENTACIJI!!! PREDSTAVLJAMO VAM – Flinta!»
Jedna visoka, tamnokosa figura na metli munjevitom brzinom izjuri na teren, iz donjeg ulaza, dok ju je pratio divlji aplauz svih britanskih navijača. Svih? Pa dobro, ne baš svih. Desetoro njih u prvom redu V.I.P. loze nije tapšalo.
«RODERIK IV PLAMPTON!»
Nastade još veći aplauz na tribinama, dok se euforija mladih devojaka sa britanskih tribina čula, jedna od devojaka je čak upotrebila i 'Vigardium Leviosu' kako bi podigla veliki šljašteći plakat a natpisom «PLAMPTONE OŽENI ME! J».
Kada se situacija na tribinama malo stišala, magični glas je nastavio «Braća Brodmur! Parkins! Mek Kennins! Iiii... OLIVER WOOD!»
-To je on! To je on!- Povika Becky skočivši sa svog sedišta, pritom zgrabivši Sanjine omniokulare kako bi mogla bolje da vidi Olivera.
Sanja brzo preote Fredu njegove i priključi se Becky koja je ustreptalo pratila Oliverov let.
-Kahm... kahm...-začulo se namerno nakašljavanje negde iz pravca drugog reda.- zamolio bih vas da sednete. Ometate me!
Becky se sa prezirom odvoji od limenih omniokulara i pogleda iza sebe.
Drako Melfoj. Kako je samo drzak!
-Gospodine Melfoj, ako vam smetam, predlažem da se spustite za jedan red.- Becky mrsko proceti kroz zube, a potom okrenuvši se ka terenu usmeri svoje omniokulare ka Oliveru koji je sada već zauzeo svoju poziciju oko zlatastih britanskih obruča, na trenutak se okrenuo centralnoj tribini u pokušaju da u onoj gomili sveta zapazi Becky. Žmirkao je sve dok je nije spazio, a zatim se nasmešio i hitro mahnuo rukom ka tribini, a potom i poslao poljubac.
Becky pocrvene ali njena sreća bila je kratkotrajna jer je u tom trenutku čula krike i kreštanje mladih veštica sa donjih tribina: «JE SI LI VIDELA?! MENI JE POSLAO POLJUBAC!» «AH KAKO JE SAMO SLADAAAAK!» «MISLIŠ DA IMA DEVOJKU?!» «MA NEEEE...MISLIM DA ME JE PRIMETIO! JUHUUUU!» «DAJ NAM SVOJU ADRESU DA TI POŠALJEMO SOVUUUU!». Becky sa besom u očima pogleda nadole, gomila zajapurenih devojaka je poskočilo sa svojih sedišta i počelo unezvereno da mlati rukama. Da bi proverila 'visinsku razliku' (malo sutra zbog toga!) Becky odluči da 'malo' pljune na donje tribine. Izabrala je pravi trenutak i.... uskoro se začula jedna od uzbuđenih tinejdž-veštica koja nije nosila šešir «Au... Jel to počinje kiša?!». Becky se zadovoljno nasmešila, uzvrativši Oliveru jednim 'letećim' poljupcem.
«A sada molim vas, pozdravite IRSKU REPREZENTACIJU KVIDIČA!» začuo se 'magični glas'. «Konoli! Rajan! Troj! Malet! Morgan! Kvigli! Iiii- Linč!»
Sedam zelenkastih mrlja izleteše na visoravan. Sve leve tribine preplavi vrlo bučan aplauz.
«A EVO GA! IZ NEMAČKE NAM STIŽE NAŠ SUDIJA! PREDSEDAVAJUĆI ČARONJAK MEĐUNARODNE KVIDIČ ASOCIJACIJE - FLORIAN VAN FIRER!»
Visoki, mršavi čarobnjak, sivkaste tršave kose i u odori od čistog zlata koja se u potpunosti uklapala sa bojama stadiona, došeta na visoravan. Između usana mu se nalazila srebrna pištaljka, veliki drveni sanduk je nosio sa lakoćom pod jednom rukom, dok mu je u drugoj ruci stajala metla. Florian zajaha metlu i nogom otvori sanduk. U tom trenutku četiri lopte jurnuše u vis: skarletna i glatka Kvafl, dve crne i teške Bladžerke, i sićušna krilata Skrivalica koja je šljaštela pod ovim zlatastim svetlom. Uz oštar pisak sudijine pištaljke, on poleti zajedno sa loptama. Utakmica je počela. Tamara je sedela na ivici sedišta nervozno grickajući nokte dok je sa omniokularima pokušavala da prati neverovatno brz sled događaja na terenu. Tanja je jednim okom gledala utakmicu sa nestrpljenjem, a drugim se trudila da uhvati Drakov odraz u malenom staklenom okviru svog omniokulara. Fred, Džordž i Hari su svakako napeto gledali utakmicu dok je Luna bezbrižno pevušila navijačku himnu «Oh uzbuđenja potereeee, metla me kroz vazduh nooosi, skrivalica je ispred mene, a vetar mi u koooosi,...» i tako u nedogled. Becky se trudila da istovremeno prati igru na terenu i posmatra pomno svaki Oliverov pokret.
O, ne! Kvafl se sada nalazio u rukama Irskih goniča koji su upravo izvodili 'Napadačku formaciju soklove glave'. Tri zelena, irska goniča obrazovala su streličastu formaciju i sada su hitro zajedno leteli ka britanskim gol-stativama. Razbucali su nedovoljno dobru odbranu britanskih goniča, i vešto izbegli Kvafl koju su im braća Brodmur namenili. Becky se sa nestrpljenjem nagla nad ivicu tribina, pritiskajući omniokulatore sve više uz oči ne bi li bolje videla šta će Oliver da uradi. Nije ni trebalo sumnjati na odbrambenu taktiku britanskog (sjajnog) čuvara – Wood je sada skretao oko sva tri gol-obruča u ogromnoj brzini, pokušavajući da blokira dolazeći Kvafl.
Da li će to biti poeni za Irsku? Ne... Wood je uspeo da odbrani Kvafl nogom. Ona se odbi i pade u ruke Mek Kenninsa – Britanskog goniča. Sanja se iskreno ponadala da su bolji u napadu nego u odbrani, što se samo mili-sekundu kasnije potvrdilo kao tačno. Britanski goniči su sada zaposeli Kvafl, dobacujući se neverovatnom brzinom dok su poput svetlosti leteli ka Irskim obručima. Počelo je Vulongonsko Krivudanje, kako bi zavarali irsku odbranu. Lako su razbili Irsku odbranu i sada se jedan od igrača probijao ka zlatastim obručima.
Ha! Zbunio je čuvara! I TO SU POENI ZA BRITANIJU!!!
Sa desnih tribina se razlegao gromovit aplauz, a na mermernoj tabli je sada svetlucajuće zlatnim slovima bilo ispisano:
«IRSKA: 0 VELIKA BRITANIJA: 10»
Sada su i Tamara, i Tanja, pa čak i Ron i Hari skočili sa svojih sedišta i primakli se ivici tribina, kako bi bolje videli. Ron je mrmljao nešto u stilu «TAKO TREBA, MOMCI! TAKO TREBA!». Aplauz se stišao i sada se u potpunoj tišini promatrao dalji tok meča. Drako je neprimetno ustao sa svog sedišta i skoro-režeći prišao ivici. Naglo je uhvatio Becky za ramena, a potom, pre nego što je iko išta mogao da učini, gurnuo ju je sa ivice tribine.
Ona ispusti prodoran vrisak dok je padala niz dvadesetak metara visoku tribinu.
Oliver u istoj sekundi mahinalno skrete pogled sa Irskih goniča koji su sada već bili na par desetina metara od obruča, i videvši Becky, strahovitom brzinom se stušti da je uhvati pre nego što se rasprsne o čvrsto tlo.
U toj istoj sekundi hiljade i hiljade zaprepašćenih gledalaca okrenu svoje omniokulare ka desnoj V.I.P. loži da bi zaprepašteni, polu-otvorenih usta nestrpljivo iščekivali ishod ovog užasnog događaja. Čak su se i Irski goniče zaustavili na samo par metara od obruča da bi videli šta će se desiti. Becky je bila na nekoliko metara od tvrde zemlje, mogla je da zamisli u svojoj glavi kako bi se rasprsla bundeva kada bi je bacili sa vrha zgrade, ali nije želela da razmišlja o tome. Upala je u jaku hipermenziju – ceo život joj se odigravao pred očima. Baš u trenutku kada je očekivala da će se po poslednji put sastaviti sa zemljom, umesto tvrdog tla oseti blagi udar i nečije ruke čvrsto priljubljene oko njenih ramena i bokova. Otvorila je oči, ali su joj se boje mešale, spoljni zvuci kao da nisu dopirali do njenog mozga, spopala ju je neka mučnina i pomućena vrtoglavica dok je osećala kako je obliva hladan znoj i ledene graške na svome čelu. U trenutku sve joj se zamračilo i bez svesti se naslonila na Olivera koji ju je sa strahom čvrsto držao u rukama.
Publika je podivljala: neki su radosno klicali, a drugi opet psovali, neki su unezvereno skakali i mahali rukama. Oni pribraniji su se drali na sudiju da zaustavi utakmicu, ali sudija kao da nije mario za sve ovo, a rezultat na mermernoj tabli se iz sekunda u sekund menjao «IRSKA: 10 V. BRITANIJA: 10» «IRSKA: 20 V. BRITANIJA: 10» «IRSKA: 30 V. BRITANIJA: 10». Ostali britanski igrači nisu znali šta da rade. Jurišnici su počeli da čupaju svoje guste tamne kose od neroze. Oliver se zajedno sa onesvešćenom Becky ustremio pravo ka vrhu tribina, gde se u tom trenutku odigravalo nešto vrlo čudno. Nekoliko ljudi nabacanih na gomilu urlali su, vrištali i vređali ime Melfoja, dok su Luna i Hermiona zajedničkim snagama pokušavale da prebace Lucijusa sa ivice tribina. Oliver u trenutku shvati da se tu odigrala žestoka borba. Drakov telohranitelj je sada ležao ošamućen u jednom od udaljenih uglova, Lucijusa su Hermiona i Luna držale za noge dok je naglavačke visio sa ivice tribina, a Drako se nije ni mogao nazreti od gomile koja je bila nabacana preko njega. Fred, Džordž, Sanja, Tanja, Tamara i Harry su se još nekako i mogli videti dok je Ronu virilo samo jedno stopalo.
Izgleda da su se trudili da ubiju Melfoja, pa čak i Tanja, koja je skriveno čuvala simpatije prema njemu, sada ga je najoštrije osuđivala i trudila se makar da ga «malo bolje» išutira. Kada su se nekako razdvojili na podu je ostao da leži Drako. Nije bio ozbiljnije povređen, već samo malo izgruvan i pocepan. Tanja je briznula u plač i pomerila se na prazno sedište.
U tom trenutku na ulazu su se pojavili i ljudi iz ministarstva koji su ih razdvojili, prihvatili Becky i pokušali da je osveste.
-Idi! VRATI SE U IGRU!- povika Hari.
-Ne... Ne...- Oliver nesigurno zavrti glavom- Hoće li joj biti dobro?
-Da.- reče jedan od mladih čarobnjaka iz ministarstva koji je u tom trenutku poturao mirišljavo bilje Becky pod nos- Biće joj bolje. Samo je, sirotica, u nesvesti od šoka koji je pretrpela.
-VRATI SE U IGRU! VRATI SE U IGRU! I ONA BI VOLELA DA POBEDIMO!- skoro plačno zaječa Ron.
Oliver odlučno klimnu glavom i poput furije se stušti ka obručima koji su do tada bili ne zaštićeni.
Otpočela je druga etapa utakmice, bilo je sve mnogo brže i brutalnije. Oliver je kao zver obletao strahovitom brzinom oko obruča spreman da ubije svakog letača koji bi se našao u zoni šuta. Flint i druga dva goniča su besno kidisali na ostale goniče, upotrebivši pravilo broj jedan grube igre «NEMA PRAVILA». Da je sudija nadgledao stanje na terenu, mogao bi da odsvira bar šezdesetak najstrožije-zabranjenih faula. Bilo je tu vučenja, i nezajažljivog grabljenja repova metli protivnika ne bi li ih usporili ili omeli. Flint i njegovi drugari su izveli i par 'prinudnih skretanja' na Irske goniče, ukrstivši pritom vrhove svojih metli kako bi irski gonič hteo-ne hteo morao da se povuče ili skrene sa sebi zacrtane putanje – Britanskih gol-stubova. Ali ni Irci nisu puno zaostajali za Britancima, bilo je tu laktanja, šutiranja i ostalih brutalnih udaraca. 'Izbijanja' što se oba čuvara tiče, i 'Proturanja' kada su britanski goniči idalje sa rukom na Kvafl prolazili kroz Gol-Obruč, «slučajno» zaboravivši pritom da Kvafl mora da se baci! Kao kulminaciju utakmice, Irski goniči su izbušili kvafl kako bi brze padala na zemlju i išla u cik-cak te se Oliver namučio da odbrani obruče. Odjednom na terenu se pojavila zlatasta loptica malenih dimenzija koja je hiper-brzinom projurila oko igrača. Tragača oba tima su razrogačili oči u čudu i čvršće stegli svoje metle. Obojica su pojurila ka Kvaflu. Goniči i oba čuvara su bili zauzeti, spremda su fauli na britanskim gol-stubovima kulminirali do prave pravcate tuče. Sve je počelo pokušajom 'Prikucavanja' irskih goniča, kada su sva trojica ušli u zonu šuta i počeli svojski, zajedničkim snagama da udaraju Olivera, krajevima metli, rukama, nogama i ostalim delovima anatomije kojima su se razmahali. Baš kada su dvojica priklještila Olivera i bahato ga udarali gde god bi stigli, treći je pokušavao da postigne još koji poen za Irsku. To su spazila i dva britanska goniča koji su se 'umešali' u tuču, dok je Markus Flint besomučno mlatio Irskog čuvara palicom koju je na silu preoteo od Irskog jurišnika.
Razjareni navijači su se uskomešali i zatražili od sudije da reaguje, ali izgleda da sudija više nije bio na terenu. Gde se izgubio? Ko će da zaustavi ovaj nered na terenu?! Nekoliko razbesnelih navijača je čak pokušalo da pošalje kletvu na nekog od suparničkih igrača ali je teren bio zaštićen isuvihe jakim činima, tako da su se ti pokušaji okončali neslavno. Baš u trenutku kada se situacija oko gol-stubova zahuktavala, zlatna skrivalica projurila je pored glava nekontrolisanih igrača a za njom i oba tragača, tik jedan uz drugog. Ipak, Roderik je bio 'plemenitog' porekla. Nije li njegov pradeda, uspeo da uradi nešto neverovatno pre skoro stotinu godina, kada je 'Plamptonovim manevrom' uspeo da uhvati skrivalicu i tako donese pobedu, prvenstveno svom timu, a zatim i celoj svojoj zemlji? Nešto slično nameravao je i Roderik da uradi. Irski tragač bio je tik uz njega znači nije mu bilo omogućeno 'olako' hvatanje skrivalice. Morao je da napravi naizgled nepazljivo skretanje prilikom koga će Skrivalica, uz malo sreće, dospeti u rukav njegove odore. Sve je imao u glavi. Samo što je to sad trebalo izvesti. Irski tragač je ubrzao sve do pune brzine kada više nisu mogli da vide ni kuda lete. Ceo spektar boja bio im je pomešan pre očima a samo je jedna jasna figura bila ispred njih: Zlatna Skrivalica, koja je prevrtljivo skretala i vrdala. Nije bilo vremena za gubljenje. Roderik je naglo i oštro skrenuo u stranu i u tom trenutku skrivalica je brzo-potezno završila u njegovom rukavu, nemajući drugde kud. Irski tragač je zbunjeno stao ne shvatajući gde nestade skrivalica. Roderik se iskezi i podiže skrivalicu grčevito je stiskajući u šaci dok je obletao tribine na kojima se sada haos smirivao. Svi su gledali u Skrivalicu. Ubrzo potom začuo se prodoran zvizdug sa tla. Kornelijus Fadž je crven u licu, i naduven od besa stajao na centru terena zvizdeći u srebrnu pištaljku za sudije.
«Sonorus» promrmlja Fadž ljutito dok mu je štapić bio uperen ka grlu.
-RODERIK JE UHVATIO SKRIVALICU! VELIKA BRITANIJA JE POBEDILA!
Rezultat se sada blistao na crnom mermeru. Bilo je i više nego jasno da je Britanija pobednik. I zašto je Fadž završio utakmicu, gde je tu bio sudija? Gde je nestao sudija?! U opštoj gunguli koja je vladala na tribinama, uz buku vrisaka, urlanja, vrištenja, skakanja i gromoglasnog aplauza čule su se i himne obe reprezentaije koje su, sada već izgaženi, šalovi i zastavice na podu još uvek pevale. Skoro svi ljudi iz Ministarstva su se raštrkali po gledalištu pokušavajući da uspostave mir među navijačima. Kroz nekoliko sati tribine su se ispraznile a centar zbivanja se premestio u dolinu u kojoj su bili postavljeni kampovi. Prašina se polako slegla a mlad mesec na nebu je već odavno izašao ali buka koja se nadvila nad šatore nije prestajala...

Нема коментара:

Постави коментар